Приказивање постова са ознаком Kako. Прикажи све постове
Приказивање постова са ознаком Kako. Прикажи све постове

недеља, 16. март 2014.

Kako mladi da pokrenu biznis

Kako mladi da pokrenu biznis


U prostorijama Biznis inkubatora Kancelarije za mlade juče je potpisan Protokol o saradnji sa Privrednom komorom Beograda.

Protokol o pomoći mladima pri osnivanju svog prvog biznisa su potpisali Dragomir Petronijević, direktor Kancelarije za mlade i Jelena Kosorić, sekretar Suda časti Privredne komore Beograd, navodi se u saopštenju.

"Mladi u gradu Beogradu će dobiti jasno definisan sistem kako mogu da započnu svoj biznis. Naučiće kako se pravi biznis plan, kako se aplicira, dolazi do "start ap" kredita i bilo koje pomoći države. Organizovaćemo edukacije, sve vrste okruglih stolova ali im nećemo davati gotove projekte, već naučiti da to sami rade, jer se kroz praksu pokazalo da se posle godinu dana takve firme gase", rekao je Petronijević.

Kosorićeva se zahvalila se Kancelariji za mlade koja je, kako je rekla, prepoznala značaj najveće asocijacije privrednika na teritoriji grada Beograda.

Ona je naglasila važnost proces samozapošljavanja i naglasila da je od ukupnog broja nezaposlenih 52 odsto mladih, kao i da će Privredna komora Beograda različitim oblicima edukacija doprineti da mladi Beograda steknu sva potrebna znanja u započinjanju svog prvog biznisa.

среда, 12. март 2014.

Kako iskoristiti krizu u Ukrajini i zaraditi na ceni prirodnog gasa

Kako iskoristiti krizu u Ukrajini i zaraditi na ceni prirodnog gasa


Dok zapadne države za sada još uvek veruju da do oružanih sukoba neće doći, Amerika je zapretila ekonomskim sankcijama Rusiji koje bi mogle da nanesu ozbiljnu štetu njenoj industriji gasa. Ukoliko se svetska ponuda gasa umanji sankcijama prema Rusiji, to će zasigurno uticati i na rast njegove cene.

Najveći svetski proizvođači gasa su SAD, Rusija, EU i Norveška nakon čega slede Kanada, Iran i Katar.

Evropske rezerve gasa se sve više troše a tražnja među potrošačima nastavlja da raste, tako da je prirodni gas postao kritično važan za EU. Najveći izvoznik prirodnog gasa u EU je Rusija, a izvoz se obavlja preko državne firme Gazprom tako da trenutna geopolitička kriza u Ukrajini u velikoj meri utiče na cenu ovog energenta.

- Tokom prethodnih kriza između Rusije i Ukrajine, nastalih zbog zakasnelih uplata, cena gasa dostizala je rekordno visoke vrednosti. Pred kraj 2005. godine cena se popela čak na 15.79 dolara za milion britanskih termalnih jedinica (mmBTU), dok se 2008. godine ponovo popela na 13.65 dolara. Povremeni prekidi toka gasa kroz Ukrajinu koji su u tom periodu nastajali izazvali su ozbiljnu uznemirenost među evropskim kupcima i naveli ih da potraže nove distributere - kaže Ana Mihajlović.

Razvojem alternativnih puteva snabdevanja iz drugih zemalja kao što su Katar i Norveška i izgradnjom infrastrukture u EU koja podržava prirodni gas u tečnom obliku (LNG), EU je umanjila zavisnost od ruskog gasa. Međutim, obnovljena kriza između Rusije i Ukrajine ponovo je otvorila pitanje snabdevanje EU ovim energentom. U toku prošle godine oko trećine ukupnih potreba EU zadovoljene su uvozom iz Rusije, a polovina ukupne količine se transportuje kroz Ukrajinu.

- Trenutno samo SAD proizvodi više gasa od Rusije. Međutim naftne i gasne kompanije u Americi ne žele da dodatno investiraju u izgradnju gasovoda u istočnom Teksasu ukoliko cena ne poraste iznad 5 dolara, a i sam objekat u najboljem slučaju neće biti završen do kraja naredne godine - navodi Mihajlović.

Bez tečnog prirodnog gasa skoro je nemoguće preneti ovaj energent do eventualnih evropskih kupaca. Mogući novi izvori verovatno će biti Australija, Katar ili Norveška.

Trenutna cena gasa kreće se oko $4.65 zammBTU i ukoliko se situacija pred referendum o nezavisnosti Krima koji je zakazan za 16. mart pogorša cena gasa će verovatno dodatno porasti što može da predstavlja dobru priliku za ulaganje u ovaj energent.

Kako su Mišković, Darko Šarić i ostali jeftino kupovali vojvođanska zemljišta

Kako su Mišković, Darko Šarić i ostali jeftino kupovali vojvođanska zemljišta


Počela je istraga o pljački državnog poljoprivrednog zemljišta na teritoriji Vojvodine. Zemlju su tako za male pare pokupovali tajkuni, kriminalci, biznismeni..

Reč je o malverzacijama sa poljoprivrednim zemljištem koje je mahom bilo u državnoj i društvenoj svojini, pišu Novosti.

Država i mali akcionari, prema grubim procenama, izgubili su najmanje 200.000 hektara kvalitetnih oranica, koje su prodate budzašto. Srbija je u ovim mahinacijama izgubila najmanje nekoliko stotina miliona evra.

Prema pisanju Novosti, u posed, zlata vredne zemlje, došli su, pored ostalih, Miroslav Mišković, narko-bos Darko Šarić, Rodoljub Radulović, zvani Miša Banana, Sreten Jocić zvani Joca Amsterdam, Anton Stanaj, Radovan Štrbac... Prvi nalazi govore da je pljačka državne imovine bila planska i da se odvijala dugi niz godina uz pomoć najviših predstavnika vlasti.

Mišković je za ukupno 12,6 miliona evra dobio 41.561 hektar, 33 ara i 54 kvadrata najkvalitetnijeg obradivog zemljišta apatinskog "Jedinstva“, zatim 16.183 kvadrata građevinskog zemljišta, ali i 82.653 kvadrata u objektima.

"Mišković je dobio i silose, farmu junadi, pogone za proizvodnju stočne hrane... ", objašnjava sagovornik Novosti. - I to sve za 12.600.000 evra.

List piše da je jedan "od primera nezapamćene otimačine zemljišta" slučaj privatizacije Društvenog poljoprivrednog preduzeća "Jedinstvo“ iz Apatina, koje je krajem 2005. godine kupila jedna od firmi Miroslava Miškovića "Delta M“.

"Za prodaju 70 procenata društvenog kapitala ovog preduzeća, Agencija za privatizaciju je bila raspisala tender", navodi izvor "Novosti“ blizak istrazi.

"Sumnjamo da su se kupci, kao i uslovi, znali unapred, odnosno da je ceo postupak bio namešten. Jer, kako drugačije objasniti činjenicu da je hektar zemljišta, ne računajući pokretnu i nepokretnu imovinu, dat za 307 evra", prenose Novosti.

Prema pisanju medija početkom 2011. godine, tadašnja Vlada Srbije dogovorila se sa Miškovićem da za svih "632 miliona evra“ od prodaje "Maksija“ kupi poljoprivredna dobra po Vojvodini, čija je "privatizacija propala“. Navodno, radilo se o 14 kombinata, koji osim pratećih objekata poseduju više od 25.300 hektara obradive zemlje.

Većinu tih kombinata, za koje je bio zainteresovan navodno Mišković, svojevremeno je kupio Mile Jerković, pa ih posle izvesnog vremena izgubio. Neki od njih našli su se u vlasništvu narko-bosa iz Pljevalja Darka Šarića, a pre njega i crnogorskog biznismena Antona Stanaja. Policija sve to sada istražuje.

Reč je o poljoprivrednim kombinatima "Jedinstvo“ iz Gajdobre, "Poljoprivreda“ iz Sente, "Agrobačka PKK“ iz Bača, "Rudnik“ iz Kovina“, "7. jul“ iz Siriga“, "Mala Bosna“ iz Subotice, "Doža Đerđ“ iz Bačke Topole, "Jadran“ iz Nove Gajdobre, "Graničar DPP“ iz Gakova, "Bačka“ iz Sivca, "Aleksa Šantić“ iz istoimenog mesta, "Mladi borac“ iz Sonte... Pominjali su se i "Vršački vinogradi“, kao i "Rasadnik“ iz Kikinde.

Posebna priča kada je reč o privatizaciji vojvođanskih preduzeća, koja imaju velike obradive površine, jeste i slučaj "Zobnatice“ kod Bačke Topole. Ovo preduzeće, za razliku od "Jedinstva“ iz Apatina, prodato je na aukciji. Prva aukcija je ubrzo poništena, i to 11. aprila 2008. godine

"Tada Agencija za privatizaciju menja uslove aukcijske prodaje i 16. decembra iste godine bukvalno poklanja "Zobnaticu“ firmi DOO "Nju kompani“ iz Novog Beograda. Sumnjamo da je ova aukcija bila unapred namenjena ovom kupcu, jer su uslovi tako promenjeni da su odgovarali samo njima. Naravno, tu je bio umešan i neko iz bivše vlasti, koji je imao uticaja na Agenciju", navodi sagovornik Novosti iz istrage.

"Zobnatica“ je na prvoj aukciji bila prodata za 21 milion evra, a kada je ona poništena, "Nju kompani“ je dobio vredno preduzeće za svega 1,8 miliona evropskih novčanica. Država je, na ovaj način, oštećena za 20 miliona evra. Interesantno je da je država u to vreme bila više nego naklonjena kupcu, pa je čak i obavezno godišnje investiranje u osnovna sredstva, podelila na tri godine. I tu nije kraj.

Obavezno investiranje ubrzo preinačuje u obrtna sredstva, a kasnije je dozvolila i da se ništa od tih uslova ne ispunjava.

"Poljoprivredno dobro "Zobnatica“ raspolaže sa 242,5 hektara zemljišta, od čega je građevinsko zemljište na površini od 113,7 hektara, poljoprivredno zemljište 105,1 hektar, a šuma je na 23,7 hektara". Sve je to dato za bagatelu, praktično poklonjeno. Jer, pored zemljišta, "otišao“ je i hotel "Jadran“, ergela, konji... Danas je sve to gotovo propalo, objašnjava izvor "Novosti“ blizak istrazi.

понедељак, 10. март 2014.

Kako obnoviti poljoprivrednu mehanizaciju

Kako obnoviti poljoprivrednu mehanizaciju


Poljoprivredna mehanizacija u Srbiji stara je više od 20 godina. Pretpristupni fondove Evropske unije, ali i povoljniji krediti i subvencije države omogućili bi poljoprivrednicima da kupe nove traktore, kombajne i ostalu mehanizaciju. Na prezentaciji opreme u Sloveniji, okupila se "Jugoslavija u malom", što je bila prilika da se razmene iskustva.

Agrar Srbije mora da se prilagođava evropskim standardima, ali je za to neophodno da se godišnje kupi 15 hiljada novih traktora i drugih mašina. Poljoprivrednici nadu polažu u pretpristupne fondove Evropske unije, povoljnije kredite i subvencije države.

Na prezentaciji opreme za zaštitu bilja, malih traktora, prskalica i voćarskih atomizera proizvođača iz Slovenije okupila se Jugoslavija u malom. Prilika da se razmene iskustva i sagledaju novi standardi i zahtevi Unije.

Milan Pršić iz "Agrouniverzala" objašnjava da je cilj ovih susreta da se edukuju učesnici seminara.

"Cilj je i da im se prezentuje šta je najnovije u tehnologiji izrade poljoprivrednih mašina koje će skratiti vreme potrebno da traktor i neka poljoprivredna mašina budu na njivi, s obzirom na to da se radi o proizvodnji koja nema krova koja se odvija na otvorenom", kaže Pršić.

Iako poljoprivrednik u Srbiji ima zastarelu mehanizaciju, na tržištu je velika konkurencija svih svetskih proizvođača. Ko ima najbolju ponudu, taj prodaje. Kupovina uglavnom zavisi od isplaćenih subvencija.

Silvester Poldruhi iz firme "Bes kompani" ukazuje da je upravo od subvencija koje su isplaćivane do pre godinu dana zavisio napredak srpske poljoprivrede.

"Verujte, prvo pitanje kada dođe potencijalni kupac za prskalicu on ne pita imate li prskalicu, nego ima li subvencija i tek na osnovu toga on razmišlja hoće li biti kupovine", ističe Poldruhi.

Poljoprivrednici u regionu uz pomoć država i fondova Evropske unije mahom su obnovili mehanizaciju. Prosečno domaćinstvo u Makedoniji, primera radi, ima sve neophodno za rad u polju.

"Kod nas ti država daje subvencija 4.000 denara po dekaru ili 40 hiljada denara za jedan hektar, tako da su ljudi dosta zadovoljni i oni pare ulažu u to da kupe nove mašine", objašnjava Đorđe Stojanov iz makedonskog "Agroservisa".

Duško Raca iz "Agrokopa" iz RS ističe da se, zahvaljujući subvencijama koje Vlada u Banjaluci daje poljoprivrednicima, poslednjih nekoliko godina dosta ulaže mehanizaciju.

Slovenačkom proizvođaču četvrtinu plasmana čini srpsko tržište i pored loše materijalne situacije naših ratara.

"Srpsko tržište je tradicionalno naše najveće tržište tako da to ima 25 posto od našeg celokupnog izvoza u prošloj godini. Ta tržišta su se malo smanjila, nažalost, ali ove godine se već očekuje porast tako da će doći na onaj 'svoj nivo 'pa ćemo valjda uspeti da to proširimo saradnju", kaže Jan Šinkovec iz kranjske "Agromehanike".

Poljoprivredna mehanizacija u Srbiji stara je više od 20 godina. Novac iz evropskih fondova, koji bi uskoro trebalo da bude dostupan našim poljoprvrednicima, doprineće umnogome obnovi i modernizaciji tog sektora.

понедељак, 3. март 2014.

Kako je moguće živeti bez plate duže od dve godine

Kako je moguće živeti bez plate duže od dve godine


Štrajkovi i povremeni protesti u kojima je blokada saobraćajnica glavni argument sve su češći u Srbiji. Radnici firmi u kojima se ne dele plate više nemaju drugi način da skrenu pažnju na probleme, a od kada su raspisani izbori, sve je veći broj zaposlenih u državnim firmama koji se nadaju da će bar u ovom trenutku uspeti da iznude nešto. Makar i obećanja.

To što je u Srbiji moguće da radite i da za svoj rad ne primate platu, i to ne mesec ili dva, nego godinama, jedan je od presedana, a država koja bi takve poslodavce morala da sankcioniše, ne samo da nema uvid u podatke o tome koliko je firmi „zaboravilo“ tu obavezu, već je i sama sklona da kao vlasnik ne plaća svoje radnike, piše Danas.

Jedan od brojnih primera je užičko preduzeće „24. septembar“, koje je u restrukturiranju, čiji je stopostotni vlasnik država, a 125 zaposlenih nije primilo 28 plata. Tranzicijski rebus o tome kako je moguće živeti bez zarada i po nekoliko godina, Danas je pokušao da reši u razgovoru sa radnicima koji tvrde da svakodnevno odlaze na posao, da rade, ali ne primaju plate.

Radnici tog užičkog preduzeća umesto zarade, dobijali su mesečno po desetak hiljada dinara, iako je za troškove četvoročlane porodice potrebno mnogo, mnogo više.

„Snalazimo se kako znamo i umemo“, kažu radnici koji, valjda, iz straha od posledica ne žele da se govore pod punim imenom i prezimenom. Tako zaposleni koji se predstavio kao Rajo, kaže da u fabrici radi 14 godina, ali da „ne živi od plate, jer u roditeljskoj kući ne plaća stanarinu“.

“Ovo je strašno. Mi smo državno preduzeće, a ta ista država nam ne isplaćuje plate. Ako je pomogla svima, nadam se da će valjda pomoći i nama. Nisam oženjen, imam oca i majku. Snalazim se, ali strašno je, strašno... Bavim se malo poljoprivredom, imamo maline, pomalo radim na crno kao što rade svi u Srbiji...”, kaže Vojo koji u „24. septembru“ radi 12 godina.

Milica, koja je u toj firmi 33 godine i ima porodicu, žali se da je od neisplaćenih zarada veći problem to što država ne misli o tim radnicima, i to godinama, iako je stopostotni vlasnik.

“Samo obećavaju. Radnicima se mesečno podeli po 5.000 dinara. Oni se tome raduju, to znam pošto radim u finansijskoj službi. Kad to treba da se isplati, telefoni samo zvone i pitaju me kad će. Jedva čekaju da dobiju i tu crkavicu. To ko nije doživeo, ne može da zna, ali kako uspevamo da živimo, ja to stvarno ne znam”, jada se ona.

Ništa bolja situacija nije ni u Kragujevcu, gde su od više firmi u restrukturiranju zaposleni Autosaobraćaja ubedljivo u najlošijem položaju. I u tom preduzeću država je većinski vlasnik, a radnici se nalaze u generalnom štrajku još od 16. oktobra. Preduzeće im duguje 12 zarada, zdravstvene knjižice im mesecima nisu overene, staž im nije povezan ko zna od kada, a nadležni državni organi im, umesto rešenja za nedaće u kojima su, nude za sada samo obećanja.

“Platu nisam primio od aprila prošle godine, ali supruga radi u privatnoj prodavnici, zarađuje 16.000 dinara mesečno. Od toga živimo. Imam dvoje dece, sin je učenik osmog razreda, a ćerka studentkinja treće godine Ekonomskog fakulteta u Kragujevcu. Samo moja porodica i ja znamo kako preživljavamo, pošto od ženine plate moramo da damo za struju, vodu i ogrev, a moramo i da se obučemo i nešto da jedemo. Voleo bih da oni koji vode ove zemlju probaju barem jedan mesec da prožive na način na koji živi moja porodica. Najgore je, međutim, što ne vidim nikakav izlaz iz ovog beznađa”, priča za Danas radnik Autosaobraćaja Dejan Janković.

Njegov kolega Jeremija Dišović kaže da živi u porodici sa sinom, snahom i unukom.

„Zaboravio sam kad sam primio poslednju platu, a u kući samo još sin radi, pa me on i izdržava. Sramota me je, ali šta ću... Sramota me je i što kredit ne mogu da vraćam. Imam mesečnu ratu od 85 evra na kredit koji sam podigao dok je Autosaobraćaj kako - tako radio. Sad kad je „pukao“ načisto, ne mogu da ga vraćam. Banka za sada ima razumevanja, a dokad će, ne znam“, kaže Dišović.

Ističe da u Autosaobraćaju, koji plate nije podelio od aprila prošle godine, rade i bračni parovi koji imaju decu, i za koje zna da nemaju nikakve druge izvore prihoda. „Ne znam šta ti ljudi rade i od čega izdržavaju decu. Kad pomislim na njih, ne smem da kukam nad svojom sudbinom“, dodaje Dišović.

Mnogo nade nemaju ni Zrenjaninci koji su ostali bez posla. Ivica Baračkov, bivši radnik Šinvoza, sa tim problemom bori se deset godina.

“Radio sam kao majstor. Za penziju još nisam, a šansu da se zaposlim nemam, uverio sam se pokušavajući da nađem bilo kakav posao. U međuvremenu je i žena ostala bez stalnog radnog mesta, tako da su se naše muke uvećale. Strašno nam je. Radim sezonske poslove, čistim sneg, orezujem drveće, zidam, pomažem na gradilištima, radim u voćnjacima i u gradskom rasadniku, kada je sezona. U poslednje vreme počeo sam da trgujem polovnim stvarima. Nemam nikakvu sigurnost niti znam šta me sutra čeka”, kaže Baračkov.

Bivša službenica Agrobanke Dušica Škipina, gotovo dve godine po odlasku te banke u stečaj, ne uspeva da nađe novi posao.

“Nas četvoro službenika u zrenjaninskoj filijali je poslato kućama. Nijednog trenutka nismo znali šta će se desiti, stalno smo išli na usavršavanja a ispalo je da naša znanja nikome ne trebaju. Dobili smo otpremnine a od obećanja da bi možda mogla da nas preuzme Poštanska štedionica nije bilo ništa. Za nas nema ni posla, niti bilo kakvih izgleda. Nismo ničija briga, niti se bilo ko za nas kao radnike interesuje, da ne spominjem to da nikoga ne zanima kako uopšte živimo. Dočekala sam da me posle 27 godina rada i sa 50 godina života izdržavaju sin i roditelji penzioneri. Eto kako mi je. A moja sestra je prošla još gore, ostala je bez posla u Razvojnoj banci, otkaz je dobio i njen suprug a izdržavaju troje đaka i studenata”, govori Škipina.

понедељак, 17. фебруар 2014.

4 predloga kako da pokrenete biznis bez mnogo ulaganja

4 predloga kako da pokrenete biznis bez mnogo ulaganja


U Srbiji najbolje prolaze oni koji pokrenu posao uz minimalna ulaganja, a gde je moguć brz obrt novca.

Za pokretanje nekih od tih poslova, uz malo snalažljivosti, u startu je dovoljno i 2.500 evra. Ipak, poznavaoci tvrde da ne treba srljati. Dragoljub Rajić, direktor Unije poslodavaca Srbije, kaže da “brz” novac više ne može da se zaradi kao ranije.

"Tržište se promenilo, i treba biti oprezan. Mnogi su otvarali frizerske salone, kafiće, pekare, pa su brzo morali da zatvore jer nisu imali dovoljan promet. Ljudi danas imaju sve manje novca a sve je veća konkurencija", upozorava Rajić.

One hrabre, koji reše da se upuste u biznis, savetuju da u početku rade i do 12 sati dnevno, nađu sebi dobre saradnike i ne razbacuju novac na sirovine.

“Blic” je odvojio nekoliko poslova u kojima je moguć brz povraćaj novca i dobra zarada. Treba imati na umu i da svaki od ovih poslova ima svoje zamke, koje, ako se loše procene mogu da dovedu do bankrota.

Frizerski salon

Za frizerski salon potreban je lokal od oko 30 kvadrata, a iznajmljivanje tog prostora, koji i ne mora da bude u pešačkoj zoni, košta od 200 do 600 evra. Za komunalije bi mesečno trebalo izdvojiti najmanje 100 evra. Treba uračunati i repromaterijal, oko 500 evra, te platu i doprinose za jednog radnika oko 350 evra. Uz malo bolji promet, mesečni prihod može biti oko 2.000 evra, dok su rashodi od 1.200 do 1.600, dakle zarada je od 400 do 800 evra mesečno.

Agencija za usluge

Kod agencija je u startu moguće uštedeti prostor za usluge, jer se može u te svrhe adaptirati i deo stana. Jedan radnik, znači i minimalnih 350 evra. Za računar je u početku potrebno odvojiti oko 500 evra, i računati dodatnih oko 40 evra mesečno za internet konekciju i nešto skuplje komunalne usluge koje važe za firme. Ako je agencija, recimo, specijalizovana za posredovanje u iznajmljivanju nekretnina, provizija agenta se kreće od 30 do 50 odsto od vrednosti kirije izdatog stana. Ako je otvorena advokatska kancelarija, zarada može biti vrlo visoka, jer pisanje tužbe košta oko 100 evra, a toliko i svaki izlazak na ročište.

Gajenje šampinjona

Za ovaj posao potrebna je zatvorena tamna prostorija od najmanje 50 kvadrata u koju se ubacuju metalni rafovi. Za prostoriju bi trebalo odvojiti bar 300 evra, dok raf dužine tri i visine dva metra košta oko 100 evra, a potrebno je bar 10 rafova. Pečurke ne podnose promenu temperature, pa u takvoj prostoriji moraju postojati i dva klima-uređaja, što košta oko 600 evra. U jednoj turi u takvom prostoru moguće je držati do 500 džakova komposta, svaki daje do 5,5 kilograma pečuraka, a košta 215 dinara. Prihod po takvoj turi u proseku je oko 3.500 evra.

Pekara

Najskuplja stavka je oprema za koju bi trebalo odvojiti do 10.000 evra. I za malu pekaru potreban je prostor od bar 50 kvadrata, za koji je, u zavisnosti od grada i lokacije, potrebno od 500 do 1.200 evra. Za repromaterijal i režiju može da se prođe i sa 1.500 evra, a kad se podvuče crta, u proseku mesečni profit može da iznosi isto toliko. To znači da bi samo za otplatu opreme, pekar morao da radi bar godinu dana, pod uslovom da je pekara na prometnom mestu.

четвртак, 6. фебруар 2014.

Kako su se u Univerzal banci odobravali zajmovi: Krediti na reč tajkuna

Kako su se u Univerzal banci odobravali zajmovi: Krediti na reč tajkuna


Predsednik IO Univerzal banke Dragan Tomić odlučivao o načinu dobijanja zajmova.

Klijenti Univerzal banke u Poštanskoj štedionici.

On, međutim, ni juče nije želeo da odgovori na pitanja „Blica“ koja su se odnosila na poslovanje ove sada već banke u stečaju. A pitanja su bila brojna. Kako je moguće da se „Interkomercu“ može odobriti da šerpama, tiganjima i loncima garantuje kredite u banci na čijem je čelu bio Tomić. Takođe, otkud prihvaćena cena od 4.000 evra po kvadratu za prostor u rudniku, a na osnovu kojeg je odobren zajam „Farmakomu“.

Nebojša Divljan, jedan od najvećih akcionara Univerzal banke, u dopisu koji je prošle godine slao Narodnoj banci Srbije ukazao je da su za, recimo, sredstva obezbeđenja kredita za period od decembra 2012. “Farmakomu MB” uzete i zalihe akumulatora i olovnih šljaka u rudnicima. To je prihvatilo rukovodstvo i predsednik Izvršnog odbora Dragan S. Tomić. - Krajem 2013. izloženost banke prema „Farmakomu MB“, „Interkomercu“ i „Beohemiji“ iznosila je 3,8 milijardi dinara plus 900 miliona dinara razne robe - kaže Divljan.

Studenti sigurni
Kako su juče u Ministarstvu prosvete rekli “Blicu”, uskoro se očekuje isplata stipendija i kredita studentima u Poštanskoj štedionici, a koje je trebalo da budu isplaćene preko Univerzal banke.
Osim tih garancija, prihvaćen je i vrednost brenda “golijska bistrica”, ali i posuđe.
Međutim, Univerzal banka je problematične kredite odobravala i ranije jer je prvog kvartala 2013. procenat nenaplativih kredita iznosio 42 odsto. Tada je predsednik Izvršnog odbora bila Ljiljana Stojanović. Iz tog perioda datiraju krediti „Luci Beograd“, brojnim firmama Dragana Đurića i ITH “Toza Marković”.

Njihova obezbeđenja, kako kaže upućen izvor “Blica”, uglavnom su bile nekretnine koje su izgubile vremenom na vrednosti.

Banka je otišla u stečaj, a na njenim računima ostao je zarobljen novac. Tako su, na primer, Agenciji za osiguranje depozita ostale zarobljene 1,4 milijarde dinara. A upravo ova agencija bavi se osiguranjem i isplatom depozita koji su ostali iza zatvorenih banaka. U Univerzal banci novac na računima su držala i javna preduzeća i to u iznosu između šest i sedam milijardi dinara, „Dunav osiguranje“ 900 miliona dinara, SDPR 1,3 milijarde dinara... Ukupno skoro 85 miliona evra blokiranih, a koji će, možda, biti naplaćeni iz stečajne mase.

Za razliku od prethodnih propasti banaka - Agrobanke, Razvojne banke Vojvodine i Privredne banke Beograd, kada je država stajala iza svih depozita, sada je situacija drugačija. Kako su saopštili iz Agencije za osiguranje depozita, deponentima banke biće isplaćen iznos do 50.000 evra, a što je osigurana suma. Isplata je već počela u Poštanskoj štedionici.

Bogićević: Tek će se videti koliko se i kome para duguje

- Nije tačno da „Farmakom MB“ duguje Univerzal banci. Koliko smo dobili kredita, toliko su potraživanja - kaže za “Blic” Miroslav Bogićević, vlasnik „Farmakom MB“, koji ima nešto ispod deset odsto vlasništva u Univerzal banci.
Na pitanje da li je tačno da su Dragana Tomića, predsednika IO Univerzal banke, zapravo pogurala interesna grupa najvećih dužnika u organe banke, u koju spada i „Farmakom MB“, a kako bi još dobili kredita iako su prezaduženi, Bogićević odgovara da su to maliciozne tvrdnje Nebojše Divljana.
Komentarišući navode Divljana da je umanjio iznos kredita za 900 miliona nudeći robu koja verovatno i ne postoji, Bogićević konstatuje da „ništa ne duguje, nego da je čak i pretplatio“. - Divljan je znao sve što se radi u banci, a tako je istupio u javnosti kako bi dokazao da on i njegov šef Mišković nemaju veze sa nekim ljudima. Tek će se videti ko i koliko duguje - zaključuje naš sagovornik.

уторак, 4. фебруар 2014.

Kako do kvalitetnije gradnje

Kako do kvalitetnije gradnje


Stručnjaci tvrde da je trka za novcem upropastila plansku i kvalitetnu gradnju. Upozoravaju i da osim ekonomske krize, lošu gradnju pospešuje i korupcija u građevinarstvu, naročito u urbanizmu.

Od četiri hiljade registrovanih građevinskih firmi u Srbiji, većina se bavi izgradnjom stanova, a ne zna se koliko je onih koji samo investiraju u građevinu. Najvažnije im je da pronađu što povoljniju i atraktivniju lokaciju i da prodajom što više stanova ostvare bolji profit. Pored trke za novcem i ekonomske krize, plansku i kvalitetnu gradnju upropastila je, kažu stručnjaci, i korupcija u građevinarstvu, naročito u urbanizmu.

Vetar je pre par dana srušio krov jedne poslovne zgrade u Beogradu. da li je vetar bio toliko jak ili je ovo upozorenje da brza gradnja nije dobra.

Na svu sreću povređenih nije bilo. Pitanje je, međutim, da li se sve gradi u skladu s propisanim standardima i u okvirima Generalnog urbanističkog plana.

Zorica Đokić iz šabačke "Kolumbo gradnje" kaže da je malo teže dobiti projektnu dokumentaciju, pogotovo za veće zgrade.

"Ta procedura traje duže nego za manje objekte, samim tim, gradnja se završava brže nego što je potrebno da se dobije dokumentacija", objašnjava Đukićeva.

Struka smatra da se opštinske službe bave samo formalnim usvajanjem urbanističkih planova i pribavljanjem saglasnosti.

Rezultat ovakog stanja je izgradnja stambenih objekata u gradovima na uskim parcelama, visoke spratnosti, i ulica bez obezbeđenih mesta i garaža, sa šarenim fasadama.

Arhitekta Dušan Soković upozorava da već postaje pravilo da se investitor, očekujući uštedu, prvo obraća lošem arhitekti, pa ne dobije kvalitet koji bi trebalo da dobije.

"Opet, s druge strane, država nije dovoljno organizovana da kaže: ne može da se radi objekat koji nema elementarne estetske vrednosti", ističe Soković.

Svi investitori bi trebalo da imaju izvod iz plana, zatim idejni projekat i na osnovu toga dobijaju odobrenje za gradnju, tvrde urbanisti.

"Međutim, u postupku izdavanja građevinske dozvole, često imamo nesuglasice, oko tumačenja planskih dokumenata, nekih odredbi zakona. Naravno, svako za sebe želi da dobije što više a da plati što manje", kaže načelnik odeljenja za Urbanizam grada Šapca Đorđe Isaković.

Pet meseci je dovoljno da se sagradi kvalitetna zgrada, pod uslovom da se poštuje glavni projekat i svi učesnici u izgradnji.

Predsednik Skupštine Inženjerske komore Dragoslav Šumarac ukazuje da je glavni problem na strani investitora.

"Mi smo kroz Inženjersku komoru uspeli da uvedemo odgovornost za projektante i izvođače, odnosno tehničku kontrolu i nadzor. Investitore niko ne kontroliše", napominje Šumarac.

Rešenje je da država pojača nadzor i kontrolu kvaliteta izgrađenih objekata.

Predsednik Inženjerske komore Srbije Milovan Glavonjić ističe da se celokupna oblast može rešiti jednim dobrim zakonom, odnosno zakonima, jer zakoni koji izlaze iz Skupštine moraju biti sinhronizovani i uzajamno povezani.

"Nažalost, (iz Skupštine) izlaze zakoni koji su međusobno sa različitim zahtevima i jednostavno čak mi inženjeri teško se snalazimo u tome", kaže Glavonjić.

Nadležni se zalažu za oduzimanje licenci nesavesnim investitorima. O neophodnosti prave kontrole govori i podatak da gotovo 50 odsto nadzornih organa ne zna gde je objekat čiju gradnju kontrolišu.