Приказивање постова са ознаком najveći. Прикажи све постове
Приказивање постова са ознаком najveći. Прикажи све постове

среда, 2. април 2014.

Ovo su najveći brendovi na svetu

Ovo su najveći brendovi na svetu


Kompanija “Koka kola” i ove godine zauzima vrh liste najjačih brendova na svetu, prema prestižnom istraživanju “Korbrenda”.

Iza čuvenog pića nalazi se najveći američki proizvođač čokoladica “Herši”, dok treće mesto zauzima nemački farmaceutski gigant “Bajer”.

Iako “Bajer” nije toliko vidljivo ime u SAD, na listi “Korbrenda” visok rejting je kompanija zaslužila zbog izuzetno pozitivnog mišljenja više od 10.000 rukovodilaca iz 20 odsto vodećih američkih kompanija, piše “B92″.

- Pozicije na listi se dobijaju nakon godišnjih anketa u kojima učestvuju oni koji donose odluke u poslovnom svetu. To su ljudi pozicionirani na visokim pozicijama u velikim kompanijama i njihovi stavovi predstavljaju stav investitora, potencijalnih poslovnih partnera i klijenata iz 54 ključne privredne grane – navodi “Korbrend”.

Kako se dodaje, među deset najvećih brendova nalaze se imena koja bukvalno svako može da prepozna.

Od četvrte do desete pozicije nalaze se: “Džonson i Džonson”, “Harli Dejvidson”, “Volt Dizni”, “PepsiKo”, “Ameriken ekspres”, “Kelog” i “Epl”.

Kako navodi “Korbrend”, sa liste top 100 ispali su “Kseroks”, “Blokbaster”, “Meril Linč” i “Saab”.

петак, 7. март 2014.

Najveći poverioci Hipo i AIK banka

Najveći poverioci Hipo i AIK banka


Beograd - Da nisu radili ništa drugo službenici Privrednog suda u Beogradu juče bi imali posla i preko glave samo sa poveriocima Interkomerca ad, o čijem ponuđenom planu reorganizacije će se odlučivati na ročištu zakazanom za danas.

Prema tom planu reorganizacije, koji je pripremila firma Gorana Perčevića, njeni su ukupni dugovi oko 208,8 milijardi dinara, što je oko 200 miliona evra. Od te sume na neobezbeđene poverioce otpada čak 15,28 milijardi dinara i u planu se podvlači da „su usaglašavanja još u toku pa se očekuju korekcije u smislu smanjenja iznosa obaveza prema dobavljačima i kooperantima“.

Planom je predviđeno da pre početka njegove primene budu u potpunosti namireni zaposleni i država za obaveze prispele u poslednja tri meseca pre pravljenja plana reorganizacije, tako da ovi poverioci neće glasati o planu. Razlučnim poveriocima, odnosno poveriocima iz klase 1, ponuđen je reprogram duga na rok od sedam godina, s tim što bi godinu dana trajao grejs period tokom koga bi glavnica mirovala a kamate bile plaćane mesečno. Reprogram bi, ako se poverioci slože, bio izvršen po kamati koja je zbir tromesečnog euribora plus tri odsto na godišnjem nivou. Za poverioce čije je potraživanje obezbeđeno zalogom na imovinu trećih lica predviđeno je da reprogram duga traje jedan plus sedam godina, sa godinu dana grejs perioda uz mirovanje duga i plaćanje kamata. Reprogram duga bi se izvršio po kamati u visini tromesečnog euribora plus tri odsto na godišnjem nivou. Dugovi bi bili izraženi u evrima na dan početka primene plana reorganizacije, ukoliko on bude usvojen.

Napred pomenuti dobavljači i kooperanti se verovatno ne bi složili, ali za javnost je izgleda najzanimljivije pitanje o visini potraživanja pojedinih banaka prema Interkomercu. U planu reorganizacije se kao uslovna potraživanja (dakle još nedospela ili nepotvrđena) navode potraživanja prema 15 banaka, za koja se nudi reprogram po napred navedenim uslovima. Prema toj listi Interkomerc bankama duguje 3,786 milijardi dinara i najveći poverilac mu je Prvi faktor faktoring doo - po osnovu ugovora o faktoringu taj poverilac potražuje oko 1,9 milijardi dinara ili oko 19 miliona evra. Zatim sledi Hipo banka sa 445,8 miliona dinara, pa AIK banka sa 278,589 miliona dinara, pa Sberbanka sa 223,755 miliona dinara, pa Srpska banka sa 179,826 miliona dinara. Nova agrobanka na ime datih garancija potražuje oko 150 miliona dinara. Preko 100 miliona dinara potražuje i Credi banka (119,557 miliona) , a Intesa banka je na spisku sa potraživanjem od tačno 100 miliona dinara. Potraživanja manja od milion evra imaju Vojvođanska banka (91 milion dinara), Dunav banka na ime garancija (79,6 miliona), Sosijete ženeral (74,657 miliona), Poštanska (62 miliona), Eurobank EFG , po osnovu neiskorišćenog limita po faktoringu, 30 miliona, Komercijalna banka 20 miliona i Jubmes banka 18 miliona dinara. Ovo su, dakle, uslovna potraživanja, pa se može pretpostaviti da banke potražuju od Interkomerca više.

Otkako je na predlog Interkomerca 26. decembra pokrenut predstečajni postupak na osnovu ponuđenog plana reorganizacije, sudu je dostavljeno više od 70 podnesaka među kojima su i podnesci Alfa banke, Unikredit banke, A faktora, KBM banke, koje se ne nalaze na napred citiranom spisku.

Plan reorganizacije predložen je i za Koteks iz Surčina, sa Interkomercom povezanu firmu, koja je u međuvremenu prešla u većinsko vlasništvo Interkomerca od preko 99 odsto. Pre uvođenja predstečajnog postupka, računi te dve firme bili su blokirani za iznos od 6,86 milijardi odnosno 3,476 milijarde dinara.

понедељак, 17. фебруар 2014.

Sindikalci posle države najveći vlasnici nekretnina

Sindikalci posle države najveći vlasnici nekretnina


Posle informacije da je Savez samostalnih sindikata Crne Gore u pregovorima sa tamošnjim Ministarstvom spoljnih poslova oko prodaje 714 kvadrata u beogradskom Domu sindikata, i najave USS „Sloga“ da će tužiti Savez samostalnih sindikata Srbije zbog „uzurpacije sindikalne imovine“, postavlja se pitanje šta sve sindikati imaju.

Uvidom u katastar nepokretnosti stiče se utisak da su sindikalci, posle države, vlasnici ili besplatni korisnici najvećeg broja kvadrata u Srbiji! Tačnije, Savez samostalnih sindikata i njegove podružnice, pošto sindikalna imovina nasleđena od nekadašnjeg jugoslovenskog Saveza sindikata do danas nije podeljena.

SSSS, prema katastru, ima 102 upisane nepokretnosti samo u našoj zemlji, sa najmanje 60.000 kvadrata. Naime, u katastru je zavedeno i mnoštvo nekretnina koje se vode na lokalne sindikate, a čija kvadratura uopšte nije zabeležena. Prema nekim procenama, samo u centru Beograda sindikat ima oko 13.500 kvadrata ekskluzvivnog poslovnog prostora.

Jedan broj kancelarija sindikati zaista i koriste, međutim gro toga izdaju. Koliko tačno i koliki su im mesečni prihodi - ne zna se. Sindikat je ipak deo prostora i izgubio, jer su ga tokom devedesetih preuzele lokalne samouprave i SPS. Danas se negde socijalisti čak vode kao vlasnici, na primer, u Boru, gde su radnicima od zavidnih 1.590 kvadrata ostale samo dve-tri kancelarije i hodnik.

Na vrlo malo nekretnina je SSSS uknjižen kao formalni vlasnik, uglavnom je korisnik državne ili držalac društvene imovine, pošto ona kod nas još nije zakonom prevedena u druge oblike. Prema katastru, on u vlasništvu ima 4.012 kvadrata u Domu sindikata u Beogradu i u suvlasništvu 1.662 kvadrata u Kikindi. Na trajno i besplatno korišćenje prostorije su mu dale lokalne samouprave u Smederevskoj Palanci, Leskovcu, Bačkoj Topoli, Novoj Crnji... Ali, za mnoštvo kvadrata koji se vode na sindikat, zbog krajnje neurednih katastarskih knjiga, ni do danas nije poznato ni ko je vlasnik, ni po kom osnovu se sindikat uopšte upisao u liste nepokretnosti. Negde se čak direktno navodi da su se sindikalne organizacije u određene prostorije useljavale bez pravnog osnova, kao, recimo, u Babušnici ili Topoli.

Željko Veselinović, lider USS „Sloga“, kaže da SSSS ima oko 66.000 kvadrata, od čega je više od trećine u Beogradu. I u glavnom gradu i u ostalim mestima širom Srbije njihove nekretnine nalaze se na najekskluzivnijim lokacijama:

"Jedan deo su neovlašćeno prodali, ali najveći deo rentiraju. Sporazumima im je gro toga na nezakonit način dat na upravljanje tokom devedesetih. Znamo da su neka preduzeća i društva već tužila SSSS jer neosnovano koristi državnu imovinu i dobro su prošla. Recimo, radnici „Železnica“ zbog zgrade u Ulici Miloša Pocerca, u Beogradu, ili KUD „Jedinstvo“ zbog zgrade u Cetinjskoj 3".

Veselinović dodaje da ovaj sindikat priprema dokumentaciju na osnovu koje će i sam tužiti SSSS, a možda i državu jer im je besplatno dala na korišćenje imovinu Srbije, od koje oni sada zarađuju:

"Pozvaćemo i ostale sindikate da nam se pridruže, jer verujemo da je svima u interesu da se imovina ravnomerno podeli prema broju članova sindikata. Neko će dobiti 100, a neko 10.000 kvadrata, ali važno je da raspodela bude pravična, a ne da svi plaćamo kiriju, a SSSS ne samo da ne plaća, već zarađuje. Apsurd je da Novi sindikat zdravstva i Unija prosvetnih radnika Srbije moraju da im plaćaju nemali zakup u Domu sindikata".

Lider ASNS Ranka Savić razmišljaće o pozivu Veselinovića da se pridruži tužbi tek kada ga i formalno dobije, ali svakako smatra da mora doći do podele sindikalne imovine:

"Neprimereno je da samo jedna sindikalna organizacija koristi imovinu koju su sticali naši očevi i dedovi. Svi su podelili nekretnine među sindikatima u okruženju, samo mi nismo. ASNS u Beogradu plaća mesečno kiriju lokalnoj samoupravi 800.000 dinara, bez komunalnih troškova. U startu smo u nepovoljnijem položaju od SSSS, koje je pravo preduzeće jer 80 odsto nekretnina rentira".

Ovo pitanje mogao bi da reši zakon o sindikatima, koji bi država trebalo što pre da donese, smatraju ovi sindikalni lideri. Sa njima se, međutim, ne slaže Branislav Čanak, lider UGS „Nezavisnost“, koji kao pravnik veruje da će sud Veselinovićevu tužbu u startu odbaciti.

"Njegova najava tužbe je politički čin i predizborni spektakl. Ona će biti odbijena jer nikad zvanično nisu ni tražili podelu imovine. UGS „Nezavisnost“ je pre 15 godina tražio podelu, ali nismo uradili ništa, jer nije moglo da se utvrdi šta je čije", kaže Čanak.

Takođe, dodaje da je trenutno rešenje da svi plaćaju kiriju, a jedan sindikat izdaje prostor u zakup nepravedno, ali misli da će se to pitanje rešiti u okviru EU integracija:

"I mi i SSSS smo članovi Evropske organizacije sindikata i to će biti rešeno u skladu sa evropskim standardima. Nek se „Sloga“ i ASNS učlane u Evropsku organizaciju, pa će biti sastavni deo rešenja, verovatno nalik onome što je odavno urađeno u Poljskoj, Češkoj, Slovačkoj ili Mađarskoj".

Čanku se naročito dopadaju rešenja iz Španije i Portugalije, gde je posle pada diktatorskih režima država sindikatima, koji su dotle bili u ilegali, sve nadoknadila, a nedostatak postojećeg prostora kompenzovala izgradnjom zgrada za sindikate.

Na sve ovo Ljubisav Orbović, lider SSSS, nije imao komentar.